Zona Ušća, odnosno područje „Parka prijateljstva“ obuhvata Blok 10, Blok 14 i Blok 15 i danas predstavlja jedan od najreprezentativnijih i funkcionalno najznačajnijih delova Novog Beograda. Savremena gradska struktura, otvorenih blokova, koja se u kontinuitetu, izgrađuje od druge polovine 40-ih godina XX veka do danas, u pogledu istorijskog razvoja Novog Beograda predstavlja velikim delom prostor koji svedoči o privrednom, upravno administrativnom i kulturnom razvoju grada. Imajući u vidu da je ovo deo grada koji je nastajao po pravilima i principima modernog urbanizma XX veka, očuvanje započetog koncepta izgradnje je primarni zadatak sa ciljem da se postignuti kvalitet održi i unapredi.
Slika 3: Deo Konkursnog obuhvata u odnosu na pejzaž Novog Beograda, 2010. godine
3.1. Neposredno i šire okruženje
Konkursni prostorni obuhvat nalazi se u okviru priobalja Novog Beograda u zoni Ušća, odnosno područja „Parka prijateljstva“ koje obuhvata Blok 10, Blok 14 i Blok 15. Zona „Ušća“ graniči se sa jugoistočne strane Brankovim mostom, sa zapadne strane parcelom Hotela Jugoslavija a ka jugu susedi su blokovi 16, 13 i blok 12.
Slika 4: Deo prostora konkursnog obuhvata, blok 15 i blok 14
Namena postojećih i planiranih objekata u neposrednom okruženju pripada centralnim funkcijama, uprave (Palata Srbija) i kulture (planirana Beogradska filharmonija), a u širem bliskom okruženju namena je pretežno poslovna, sa punim spektrom komercijalnih aktivnosti koji, osim savremenih poslovnih i trgovačkih centara, uključuje i predstavništva poslovnih korporacija, hotele visoke kategorije, poslovne apartmane, kao i prateće delatnosti zabave i razonode.
Sa severne, strane konkursni obuhvat u okviru područja Parka prijateljstva ostvaruje kontakt sa priobaljem reke Dunav. Dunav i Sava sa priobalnim pojasevima u prirodnom i blisko-prirodnom stanju su ekološki koridori od međunarodnog značaja ekološke mreže RS.
Slika 5: Konkursni obuhvat u okviru priloga: Plan građevinskih parcela sa smernicama za sprovođenje
3.1.1. NEPOSREDNO OKRUŽENJE
Prostor priobalja Save i Dunava sa pozicijom Ušća, na novobeogradskoj strani, formiran u vidu parkovske površine od oko 91,39 ha, predstavlja jedinstven i neponovljiv resurs grada Beograda. Ističe se njegov položaj u centralnoj zoni Novog Beograda, na ušću reka i sa vizurama ka Beogradskoj tvrđavi, Ušću i Velikom ratnom ostrvu. U zaleđu se nalaze objekti i sadržaji komercijalno-poslovnog centra Ušće, palate „Srbija“, a planira se i buduća zgrada Filharmonije.
Morfologija ravnog terena je izuzetno pogodna za pešačka i biciklistička kretanja, ka obali i duž nje – kejom, u oba pravca, ka Zemunu i novobeogradskim blokovima na Savi.
Neposredno kontaktno područje karakterišu različite prostorno-ambijentalne celine, sa kojima predmetni prostori bloka 10, blok 14 i blok 15 korespondiraju dosta otežano zbog jake saobraćajnice Bulevara Nikole Tesle.
Neposredno kontaktno područje konkursnog obuhvata čine blok 17, blok 16, blok 13, blok 12 u gradskoj opštini Novi Beograd i blok 11 u gradskoj opštini Zemun. Neposredno kontaktno područje nalazi se u okviru celine Centar Novog Beograda i u najvećoj meri ga čine formirani blokovi čija je morfologija fizičke strukture karakteristična za područje Novog Beograda, a u skladu sa periodom njihovog nastajanja.
Namena objekata kontaktnom okruženju je pretežno u režimu javnog korišćenja, delom i javna, od upravnih objekata preko sadržaja kulture, memorijalnog prostora do najvećeg procenta komercijalno-poslovnih sadržaja sa planiranim proširivanjem stambeno-poslovnih sadržaja. Pretežna namena užeg okruženja je poslovanje i poslovanje sa punim spektrom komercijalnih aktivnosti koji, osim savremenih poslovnih i trgovačkih centara, uključuju i glavna predstavništva poslovnih korporacija, hotele visoke kategorije, poslovne apartmane, kao i prateće delatnosti zabave i razonode.
Sa severne strane preko Zelenih površina u priobalju Dunava i Save, severno od Parka prijateljstva konkursno područje ostvaruje kontakt sa rekom Dunav i jedinstvenim prirodnim resursom Velikim ratnim ostrvom. Dunav i Sava sa priobalnim pojasevima u prirodnom i blisko-prirodnom stanju su ekološki koridori od međunarodnog značaja ekološke mreže RS. Prostor prirode „Veliko Ratno ostrvo“ danas je Zaštićeno prirodno dobro Republike Srbije.
BLOK 17 - STARO SAJMIŠTE
Južno od konkursnog obuhvata, polazeći od južne strane Brankovog mosta, u okviru bloka 17, nalazi se Kompleks Starog beogradskog sajmišta. Kompleks Starog sajmišta prvobitno je značajan kao urbanističko-arhitektonsko svedočanstvo razvoja nekadašnjeg Beograda, osmišljen i realizovan kao reprezentativan sajamski prostor, sa ciljem da pokaže velike ambicije mlade evropske kraljevine i bude podstrek njenom ekonomskom razvoju, koji je za vreme Drugog svetskog rata pretvoren u logor - tragično mesto stradanja grada i njegovih stanovnika, da bi nakon rata u ostacima sajamskih/logorskih paviljona bili formirani ateljei za likovne umetnike.
Iako Staro sajmište predstavlja najznačajniji memorijalni kompleks ne samo u Beogradu nego i na području čitave Srbije, zbog čega je 1987. godine, pod nazivom "Staro sajmište – Logor Gestapoa" utvrđen za kulturno dobro ("Službeni list grada Beograda", br.16/87), danas je to devastiran prostor, sa ostacima zgrada delom izmenjenih do neprepoznatljivosti, prenamenjenih za podstandardno stanovanje i raznovrsne druge uglavnom neadekvatne namene. Sa okolnim prostorom ne ostvaruje gotovo nikakvu funkcionalnu vezu, pre svega zbog nasipa kojim je formiran pristup Starom tramvajskom mostu.
Slika 6: Staro sajmište, postojeće stanje levo, Beogradski sajam 1937.godine, desno
BLOK 16 - MULTIFUNKCIONALNI CENTAR UŠĆE
Južno od predmetne lokacije, na drugoj strani Bulevara Nikole Tesle, u okviru bloka 16 nalazi se multifunkcionalni centar Ušće. Ovaj kompleks oblikovno i morfološki čine dva segmenta izgrađenih i planiranih struktura: vertikalni – poslovni centar i horizontalni – šoping centar, a koji zajedno sa parkovski uređenim slobodnim površinama čine jedinstvenu ambijentalnu celinu koncipiranu u skladu sa značajem i posebnostima lokacije i okruženja.
Kula 1 poslovnog centra predstavlja jedan od najprepoznatljivijih objekata Novog Beograda. Sa visinom od 115 metara (sa antenom 141 metar), ova zgrada dugo je bila najviša u Srbiji i jedna od najviših na Balkanu. Izvorni objekat kule je završen 1965. godine kao administrativni centar koji je imao veliki značaj u periodu socijalizma. Nekadašnja zgrada je bila poznata kao Palata društveno-političkih organizacija i bila je glavno sedište dominantnih organizacija u bivšoj SFRJ, uključujući Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije, pa je popularno poznata kao Zgrada CK. Postojeća zgrada je realizovana na osnovu planova iz drugog konkursa koji je bio organizovan 1960. godine. Autori ovog projekta bili su arhitekti Mihailo Janković, Dušan Milenković i Mirjana Marjanović. Početna visina objekta je bila 106 metara. Iako je u inicijalnom planu bio predviđen i kružni paviljon sa konferencijskom dvoranom, ovaj deo nije realizovan.
Nakon raspada SFRJ i prestanka postojanja Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije početkom 90-tih godina, zgrada je prenamenjena u poslovni centar pod novim nazivom - Poslovni centar Ušće. Tokom NATO bombardovanja 1999. godine, kula je pretrpela značajna oštećenja i bila je van funkcije do rekonstrukcije koju je realizovao novi vlasnik.
Rekonstrukcija kule i formiranje kompleksa MFC Ušće realizovana je na osnovu prvonagrađenog rešenja izabranog na Konkursu za Multifunkcionalni centar Ušće, 2003. godine, autorskog tima »ARCVS – prohouse« (arhitekti Zoran Đorović, Dragan Ivanović i Branislav Redžić). Konkursnim rešenjem predviđeno je formiranje jedinstvene urbanističko-arhitektonske celine MFC Ušće koji se sastoji od podceline poslovnog centra formirane udvajanjem kule (rekonstrukcijom postojeće i izgradnjom nove kule) i podceline šoping centra u vidu gabaritnog horizontalnog aneksa. Rekonstrukcija postojeće kule izvršena je 2004. godine a izgradnja objekta šoping centra 2009. godine.
Slika 7: Blok 16
Izgradnja druge kule počinje 2018. a završava se 2020. godine. Projekat Kule 2 potpisuje Chapmen Taylor arhitektonski biro iz Londona, a na projektu učestvuju i projektni biroi BiroVIA, VMS, BWK engineers, na čelu sa odgovornim projektantom profesorom arhitektom Goranom Vojvodićem. Kula 2 je poslovne namene, u volumetriji se oslanja na formu postojeće kule, pre svega u formi i gabaritima objekta. Neto površine je od oko 21.000m2 kancelarijskog i pratećeg prostora, sa panoramskim restoranom na poslednjem spratu i podzemnom garažom sa 740 parking mesta. Ovaj poslovni objekat odlikuju i inovativna tehnološka rešenja, u skladu sa najvišim standardima energetski efikasne zelene gradnje.
BLOK 13 – PALATA SRBIJA
Objekat Palata Srbija /spomenik kulture Palata Saveznog izvršnog veća/ i objekat Beogradske filharmonije /konkursno rešenje/
Prostor bloka 13, zajedno sa devet blokova u pravcu ose SZ-JI, čini centralnu zonu Novog Beograda. Poseban značaj lokacije bloka 13 ogleda se u njenoj poziciji ključnog segmenta šireg područja centralne zone Novog Beograda. Osim navedenih suštinskih karakteristika lokacije i dobra saobraćajna pristupačnost, bitna za visoku koncentraciju budućih korisnika za planirane sadržaje, komplementarni sadržaji u kontaktnoj zoni i mogućnost funkcionalnog povezivanja sa drugim segmentima centralne zone Novog Beograda pa i infrastrukturna opremljenost, čine Blok 13 izuzetno atraktivnim za realizaciju planiranih javnih sadržaja značajnih ne samo za Novobeogradski centar već za širi nacionalni nivo.
Palata Srbija /spomenik kulture Palata Saveznog izvršnog veća/
Palata Saveznog izvršnog veća, danas Palata Srbija, čija je realizacija počela 1947. godine, građena je kao reprezentativni objekat namenjen za sedište najviših institucija tadašnje Jugoslavije (FNRJ, SFRJ), poznata je i kao zgrada Savezne vlade ali najčešće SIV ili Palata federacije.
Palata Srbija zbog svoje neosporne arhitektonske vrednosti zajedno sa delima likovne i primenjene umetnosti koja čine njen integralni deo, utvrđena je za spomenik kulture. Neposredno okruženje palate, sa pristupnim platoima i centralnom fontanom orijentisanom ka Bulevaru Mihajla Pupina , osmišljeno je i realizovano tako da sa palatom čini jedinstvenu urbanističko-arhitektonsko-funkcionalnu celinu. Danas je Palata „Srbija“ sedište državne uprave i administracije Republike Srbije.
Palata Srbija predstavlja jedno od najznačajnijih ostvarenja jugoslovenske posleratne arhitekture i jedinstven arhitektonski poduhvat u širim okvirima. Svojim posebnim arhitektonskim vrednostima predstavlja važan pokazatelj kulturnih, društvenih i stilskih normi koje su označile prelazno razdoblje u jugoslovenskoj posleratnoj arhitekturi, kojim je načinjen suštinski zaokret od arhitekture bliske primerima socijalističkog realizma ka graditeljstvu pod uticajem zapadnoevropskih modela.
Sagrađena je u vremenskom razdoblju od 1947. do 1962. godine. Prva etapa izgradnje, započeta prema prvonagrađenom projektu zagrebačkih arhitekata Vladimira Potočnjaka, Antona Urliha, Zlatka Najmana i Dragice Perak, na konkursu 1947. godine, prekinuta je 1949. Zgrada je realizovana prema izmenjenom projektu arhitekte Mihaila Jankovića i svečano otvorena u septembru 1961. godine, povodom održavanja Prve konferencije nesvrstanih zemalja u Beogradu.
Projektom zagrebačkog tima predviđena je izgradnja monumentalne slobodnostojeće građevine sa osnovom u obliku slova "Н", čija su dva konkavno izvijena bočna krila povezana poprečnim traktom. Tim rešenjem, po kojem je delimično izgrađena armiranobetonska konstrukcija objekta, dominirao je spoj korbizijanskog rešenja osnove i monumentalnog opšteg izgleda, karakterističnog za sovjetsku arhitekturu socijalističkog realizma. Nakon višegodišnjeg prekida izgradnje, palata je konačno realizovana u periodu od 1955-1961. godine, prema izmenjenom projektu, čiji je autor beogradski arhitekta Mihailo Janković. Projekat arhitekte Jankovića i njegovog tima uneo je značajne izmene kako u unutrašnjoj organizaciji tako i u spoljašnjem oblikovanju građevine i označio pobedu modernističkog shvatanja arhitekture u domaćem graditeljstvu. Oslanjajući se na postojeće elemente glavnog korpusa, izvršena je modernizacija predloška, čime je postignut utisak savremene monumentalnosti.
Slika 8: Palata Srbija, pogled iz vazduha levo, i Palata Srbija nakon izgradnje, desno
Ova značajna struktura, koja je bila mesto održavanja brojnih istorijskih događaja i susreta sa značajnim svetskim ličnostima, preko svojih prostornih i umetničkih kvaliteta, postiže izuzetnu umetničku simbiozu koja ga čini ne samo značajnim svedočanstvom nacionalne i svetske istorije, već i znakom kulturnog dostignuća. Njegov umetnički program obogatio je enterijere palate, predstavljajući je kao živopisnu galeriju jugoslovenske umetnosti 20. veka. Objekat predstavlja izuzetno važan artefakt istorije jugoslovenske arhitekture.
Palata Srbija, kao spomenik kulture, ne samo da ostavlja trag u istorijskom narativu Beograda, već i doprinosi u oblikovanju njegove savremene urbanističke slike. Sa svojom pozicijom u matrici grada i arhitektonskom idejom, ova zgrada ostaje trajni simbol inovacije i kulturnog razvoja države.
Planirani objekat Beogradske filharmonije
Na delu slobodnog bloka 13, poziciono između Palate Saveznog izvršnog veća i danas MFC „Ušće“, nalaze se temelji neizgrađene zgrade Muzeja revolucije naroda i narodnosti Jugoslavije, čija je izgradnja započela 1977. godine, prema nagrađenom konkursnom rešenju arhitekte Vjenceslava Rihtera iz 1961. godine.
2022. godine organizovan je međunarodni arhitektonski konkurs za idejno rešenje nove Koncertne dvorane Beogradske filharmonije na poziciji nekadašnjeg Muzeja revolucije naroda i narodnosti Jugoslavije. Prvu nagradu je osvojio je tim Amanda Levit Arhitekti iz Londona, uz učešće beogradskog studija Zabriski.
U okviru svoje konceptualne vizije, vođa pobedničkog tima, Amanda Levit, objašnjava: ”Predeo oko reke Dunav i ambijent parka je naša polazna tačka. Korišćenje vodene površine da bi se u njoj odrazila zgrada i okolna priroda dočarava područje pored reka koje je prvobitno omogućilo srpskom narodu da se ovde uspešno razvija.
Ponovno vraćanje parka prirodi kao ambijenta za novu Koncertnu dvoranu šalje naprednu poruku o potrebi da naše gradove preobrazimo i učinimo ih zelenijim, čistijim i lepšim. Sada više nego ikad, napetost koja vlada između prirode i gradova mora se pomiriti. Mi to ovde radimo tako što zamišljamo Koncertnu dvoranu Beogradske filharmonije kao izraz harmonije. Sklada između građevine i prirodnog prostora, između istoka i zapada, između starog i novog, između generacija i između kultura.” (izvor: https://beobuild.rs/izabrano-idejno-re%C5%A1enje-za-novu-filharmoniju-p3055.html)
Slika 9: Pobedničko rešenje za objekat Beogradske filharmonije
BLOK 12 - YU BIZNIS CENTAR
Najveći deo bloka 12 zauzima izgrađena fizička struktura stambeno-poslovnog kompleksa YU biznis centra, spratnosti P+8, karakterističnog arhitektonskog izraza, nastala krajem 20-og i početkom 21-og veka, prva faza u centralnom delu bloka, arhitekt Milutin Gec, deo kompleksa ka Bulevaru Mihajla Pupina, arhitekt Mario Jobst. Neizgrađeni, severozapadni deo bloka, predviđen je za izgradnju komercijalnih sadržaja - hotela, zabavno rekreativnog centra sa slobodnim parkovskim površinama za koji je završena izrada planske dokumentacije.
Severozapadni, za sada još neizgrađeni deo bloka prema Planu detaljne regulacije Dela bloka 12 gradske opštine Novi Beograd nalazi se prema PGR-u u površinama namenjenim za mešovite gradske centre. Izvodi iz aktuelne planske dokumentacije za ovo područje dati su Konkursnoj dokumentaciji (u II IZVODI IZ PLANSKE DOKUMENTACIJE/PDR blok 12), budući da transformacija ovog dela bloka 12 utiče direktno na predmetno područje konkursnog obuhvata u delu bloka 10.
Planirana površina za mešovite gradske centre u okviru bloka 12 je oko 3.76 ha. Prema važećem PDR-u, područje dela bloka 12 pripada Zoni mešovitih gradskih centara u u zoni više spratnosti. U okviru ove zone planirana je podzona spratnosti P+3 do P+8+Pk/Ps (M1) i podzona u kojoj je planirana izgradnja visokih objekata do P+33 (M2).
Kao rezultat ovako planiranih namena i njihovih površina, procenjen ukupni planirani BRGP kapacitet za ovaj deo bloka 12 bi bio 154.720 m2 prema aktuelnom PDR-u.
Slika 10: Blok 12, pogled iz vazduha levo i u kontekstu, desno
Više o važećoj planskoj dokumentaciji za blok 12 na linku:
/https://urbanistickicentar.files.wordpress.com/2017/12/pdr-dela-bloka-12-98-2017.pdf
BLOK 11 - HOTEL JUGOSLAVIJA
Hotel "Jugoslavija", otvoren 1969. godine. Bio je jedan od prva tri značajna objekta planirana na Novom Beogradu, pored zgrade CK KPJ i zgrade Predsedništva vlade FNRJ. Arhitektonski konkurs za ovaj objekat, odnosno za državni reprezentativni hotel "Beograd", kako je tada planirano da bude nazvan, raspisan je 1947. godine. Prvu nagradu dobio je Projektni zavod Hrvatske, čiji su poznati arhitekti zagrebačke škole moderne Mladen Kauzlarić, Lavoslav Horvat i Kazimir Ostrogović, predložili bezkompromisno modernistički koncept objekta, u skladu sa idejom Novog Beograda kao savremenog grada.
Lokacija hotela na Dunavskom keju, uz železničku stanicu Zemun, određena je u Idejnom planu Novog Beograda arhitekte Nikole Dobrovića (1948). Na osnovu nagrađenog rešenja i projekta, izgradnja hotela započela je već 1948. godine, tada je završena cela armiranobetonska skeletna konstrukcija. Međutim, već 1949. godine, zbog ekonomske krize koja je uspedila kao posledica političke krize i razlaza sa Sovjetskim Savezom i zemljama Varšavskog pakta, izgradnja hotela je obustavljena. Radovi su ponovo obnovljeni tek 1960. godine, prema izmenjenom projektu koji je pripremio jedan od autora prvobitnog nagrađenog rešenja, arhitekta Lavoslav Horvat.
Slika 11: Perspektiva Velikog hotela na Dunavu, konkursno rešenje 1947.god. levo, Hotel Jugoslavija nakon izgradnje, desno
Hotel Jugoslavija je zatim građen punih šest godina (1961–1967), a otvoren je tek 1969. godine, kada su završeni enterijeri prema projektima vodećih beogradskih arhitekata: Ivana Antića, Mirka Jovanovića, Vladete Maksimovića i Milorada Pantovića. Kada je izgrađen, hotel "Jugoslavija" je bio najveći i najmoderniji hotel u SFRJ, sa sedam spratova i pridruženim zgradama, 1.500 prostorija, 1.100 ležajeva u 200 jednokrevetnih, 400 dvokrevetnih soba i 23 apartmana, restoranom sa 600 mesta i manjim restoranom sa 200 mesta, kao i svim pridruženim sadržajima.
Tokom bombardovanja 1999. hotel je pogođen i delimično oštećen, a posle 2000. objekat je zatvoren, a potom privatizovan. Hotel Jugoslavija je ponovo počeo sa radom krajem 2013. godine. Trenutno je u funkciji deo soba na dunavskoj strani na trećem, četvrtom i šestom spratu. Takođe poseduje nekoliko restorana, poslovne prostore i komercijalne sadržaje poput Grand Kazina Beograd, ali čitava lokacija i na njoj ovaj značajan reper jugoslovenske arhitekture još uvek nisu adekvatno iskorišćeni. Prema aktuelnoj kategorizacije Hotel Jugoslavija je hotel sa tri zvezdice.
Slika 12:Konkursni rad za reprezentativni hotel u Novom Beogradu, 1947.
U periodu nakon privatizacije do danas bilo je nekoliko predloga kako rekonstruisati hotel i područje bloka 11 tako da se ne ugroze svi stečeni kvaliteti razvojem grada od nastanka novobeogradske matrice do danas, ali da se povećaju kapaciteti za smeštanje sve intenzivnijih aktivnosti na ovom području. Neumitno je da se grad širi, raste i intenzivira, ali pitanje je kako očuvati sve slojeve i vrednosti koje ga i čine atraktivnim za dalji razvoj.
Predlozi za aktivaciju ovog područja dati su kroz nekoliko pozivnih konkursa od strane referentnih arhitektonskih beogradskih biroa ali se ni jedna od predloženih vizija nije do sada ostvarila. Trenutno je i dalje važeći Plan Detaljne regulacije bloka 11 između Bulevara Nikole Tesle, Keja Oslobođenja i produžetka ulica Goce Delčeva i Aleksinačkih Rudara, gradska opština Zemun. (Službeni list Grada Beograda, godina LIX Broj 79 - 21. decembar 2015. godine)
Više o ovom važećem planskom dokumentu (Tekstualne i grafičke priloge važećih planskih dokumenata, u digitalnom formatu), možete preuzeti preko GIS aplikacije sa internet portala Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda JP -
https://gis.beoland.com/smartPortal/gisBeoland.
Odabirom sloja „Obuhvat planova“ i prostornom selekcijom PDR-a na interaktivnoj mapi otvara se prozor preko koga se može pristupiti „Detaljnim informacijama“ (kružna ikonica sa oznakom „i“) u okviru koga se nalaze dokumenta – tekst i grafika plana.
Korisničko uputstvo za upotrebu GIS aplikacije se nalazi na sledećem linku -
http://www.beoland.com/wp-content/uploads/planovi/gis-direkcije/uputstvo_mapa.pdf
Beogradski sekretarijat za urbanizam i građevinske poslove oglasio je rani javni uvid za potrebe izrade PDR bloka 11 i dela bloka 10, Gradskih opština Zemun i Novi Beograd, kojim je, na ovom mestu predviđena izgradnja kompleksa sa visokim objektom, visine do 155 m, dok je planirana BRGP budućeg kompleksa 240.000 m2. Rani javni uvid za potrebe izrade PDR bloka 11 i dela bloka 10, Gradskih opština Zemun i Novi Beograd trajao je do 25. septembra. Procedura je još u toku i do sada nema odluke o prihvatanju ili odbijanju predloga izmene plana.
Slika 13: Blok 11 i Hotel Jugoslavija
3.1.2. ŠIRE OKRUŽENJE
Centralna zona Novog Beograda
Šire okruženje konkursnog obuhvata čine blokovi 20, 21, 26 i 30 kao delovi karakteristične celine Centralne zone Novog Beograda. Odlukom vlade Republike Srbije od 29.01.2021. godine, „Centralna zona Novog Beograda“ dobila je status kulturnog dobra-prostorno kulturno-istorijske celine.
Centralna zona Novog Beograda obuhvata devet urbanih blokova (21, 22, 23, 24, 25, 26, 28, 29, 30), pozicioniranih na potezu između Palate Srbija i Železničke stanice Novi Beograd, površine oko 160 ha, kvadratna zona okvirnih dimenzija 1600х1600 m.
Celina je planirana kao mešovita stambeno-administrativno-poslovna zona, u kojoj je planirano stanovanje sa pratećim sadržajima za 40000 stanovnika. Prema planovima iz 1960-tih, šest obodnih blokova su planirani za stambenu izgradnju, dok su blokovi 24, 25 i 26 na centralnoj osi namenjeni centralnim sadržajima. Blok 24 je tokom 1980-tih prenamenjen u sedmi stambeni blok, nakon konkursa organizovanog 1984. godine.
Nakon „Arhitektonsko-urbanističkog konkursa za idejno rešenje stambenog kompleksa u Novom Beogradu“, koji je održan 1959. godine, dodeljene su dve ravnopravne druge nagrade sledećim timovima: prvi tim, u sastavu Leonid Lenarčič, Milosav Mitić, Ivan Petrović i Mihailo Čanak, i drugi tim, u sastavu Josip Svoboda, Dušan Milenković, Milutin Glavički, Gavrilo Drakulić i Jovan Lukić, i još jedna visoka nagrada van konkursa arhitekti Ratomiru Bogojeviću. Ovi timovi su pozvani da učestvuju u daljoj razradi rešenja u okviru Urbanističkog zavoda Beograda, a prema zaključcima Saveta za urbanizam. Urbanistički zavod preuzima rad na urbanističkom rešenju zone, a u tom cilju formira radnu grupu u kojoj su bili članovi iz nagrađenih timova Mitić, Lenarčič, Glavički i Milenković i Uroš Martinović kao šef grupe.
Osmišljen je potpuno novi projekat zasnovan na konkursnim rešenjima, kojim je definisana podela na centralnu aksu i obodne stambene blokove. Planirano je da svi novobeogradski blokovi imaju bogato zelenilo, ispresecani pešačkim stazama i oivičeni saobraćajnicama u skladu sa principima razdvajanja saobraćaja i zoniranja iz Atinske povelje.
(izvor: http://www.docomomo-serbia.org/atlas/centralna-zona-novog-beograda/)
Slika 14: Centralna zona Novog Beograda, projekat - levo, Osnova iz Odluke o proglašenju za kulturno dobro 2021. god. - desno
Središnja tri bloka 24, 25 i 26 nisu realizovani prema prvim detaljnim urbanističkim planovima. Ovi blokovi su originalno zamišljeni kao tri glavna trga Novog Beograda, svečani, centralni i stanični koji bi formirali Centralni prospekt između Železničke stanice Novi Beograd i Palate SIV-a, po kojem čitav prostor danas nosi naziv. Od ideje formiranja tri trga se usled ekonomskih i političkih okolnosti ubrzo odustalo pa je prostorom Centralne zone preovladalo stanovanje sa osnovnim funkcionalnim sadržajima.
Na polju konstrukcije i materijala, prvi put je u Beogradu i SFRJ primenjen sistem prefabrikacije, IMS sistem Branka Žeželja, koji je pružao mnogo veće mogućnosti, nego tradicionalni tip gradnje i livenja betona na licu mesta, odnosno izgradnju mega-struktura uz korišćenje betonske panel konstrukcije što je vremenom dovelo do ekspanzije autorske arhitekture i urbanizma kao i građevinarstva u tehnološkom i inovacionom pogledu. Svi segmenti arhitekture, od projektovanja do realizacije, ukazuju na složenost procesa izgradnje zasnovanim na međunarodnim standardima posleratne moderne, ali i na ekonomskim faktorima posleratnog perioda.
Slika 15: Centralna zona Novog Beograda, danas
Moderna urbana struktura Centralne zone doprinela je kvalitetnom povezivanju istorijskih centara Beograda i Zemuna. S obzirom na njenu specifičnu poziciju u odnosu na oba grada, ova zona je od posebnog značaja ne samo za Novi Beograd, već predstavlja i jedan od najznačajnijih delova šireg područja Beograda. Za urbanističku koncepciju i rešenja po kojima se realizuje Novi Beograd Oktobarskom nagradom Grada Beograda za 1968. godinu nagrađeni su arhitekte Nikola Dobrović, Milorad Macura, Stanko Mandić, Miloš Somborski, Vido Vrbanić, Branko Petričić, Aleksandar Đorđević, Uroš Martinović i Milutin Glavički.
Veliko Ratno ostrvo
Veliko i Malo Ratno ostrvo nalaze se u prirodno zaštićenoj zoni Dunava, u okruženju urbane oblasti Beograda. Ova zelena oaza sačuvala je raznolikost životinjskog i biljnog sveta, tipičnog za široka plavna područja Dunava i Save.
Zaštićeno prirodno dobro "Veliko Ratno ostrvo" obuhvata dve rečne ade između 1172. i 1169. kilometra toka Dunava, sa zaštitnim pojasom u širini od 50 metara akvatorije, odnosno od kote 70,10 vodostaja Dunava. Zajedno sa zaštitnim pojasom u širini od 50 metara akvatorije, ova oblast zanima površinu od 211 hektara i 36 ari.
- Top of Form
Prirodno dobro „Veliko Ratno ostrvo“, stavljeno je pod zaštitu radi očuvanja živopisnih pejzažnih obeležja i nenarušenih primarnih predeonih vrednosti od izuzetnog značaja za očuvanje staništa prirodnih retkosti, retkih i ugroženih ptica močvarica i radi zaštite reprezentativne morfološke i geološke tvorevine – rečnog ostrva, nastalog na ušću Save u Dunav kao produkt fluvijalne faze u faciji korita, koje ima ekološki, kulturno-istorijski i rekreativni značaj za grad Beograd.
Imajući u vidu da se područje ostrva većim delom plavi tokom prolećnih meseci, kada je i visok nivo Dunava, brojne riblje vrste za potrebe mresta zalaze u privremeno oformljene ili stalne bare na samom ostrvu i u njegovo priobalje, bogato plavnom i vodenom vegetacijom. Izolovane od antropogenog delovanja, bare predstavljaju pogodna prirodna plodišta riba.
Nivo zaštite Velikog ratnog ostrva je nacionali, III kategorija – zaštićeno područje lokalnog značaja. Površine je 167.90 hektara i uspostavljeni režimi zaštite unutar područja su: I, - I, II i III. Zona zaštite prirode (režim zaštite I stepena) ima karakter specijalnog rezervata prirode i obuhvata Malo ratno ostrvo u celini, zonu priobalja Velikog ratnog ostrva, šumski kompleks, vlažna područja unutar Velikog ratnog ostrva i vodene površine oko Malog ratnog ostrva. Zona rekreacije (režim zaštite II stepena) obuhvata unutrašnje delove Velikog ratnog ostrva, nekadašnje obradive površine koje se i sada koriste na taj način, livadske površine priobalja prema Dunavcu, koje su sada delimično zauzete bespravno izgrađenim objektima, kao i lokaciju javnog pristana sa kontrolisanom javnom saobraćajnicom i zaštitnom zonom u širini od 10 m koja povezuje ovu lokaciju sa plažom Lido. Zona turizma (režim zaštite III stepena) obuhvata plažu Lido sa planiranim proširenjem gde se mogu organizovati turističke — rekreativna ponuda i novi sadržaji.
Pored navedenih režima zaštite primenjuju se i režimi zaštite utvrđeni zakonom Republike Srbije i drugim propisima kojim se uređuje upravljanje međunarodnim plovnim putevima, zaštita vodosnabdevanja i vodoprivrednih objekata, zaštita močvarnih područja, kao i zaštita lovnih i ribolovnih rezervata. Po Međunarodnom statusu je značajno područje za ptice IBA (Important Bird Areas) i Evropske mreže zaštićenih prirodnih dobara Emerald (Emerald Area).
Akt o zaštiti: Rešenje o stavljanju pod zaštitu prirodnog dobra „Veliko Ratno ostrvo“, br. 501-362/05-XII- 01, Skupština grada Beograda, 2005. („Službeni list grada Beograda“, br. 7/05).
Slika 16: Veliko ratno ostrvo u pejzažu grada
3.2. PROSTOR KONKURSNOG OBUHVATA
Deo Područja „Parka prijateljstva“ – Ušće
Konkursni prostorni obuhvat nalazi se u okviru priobalja Novog Beograda u zoni Ušća, odnosno područja „Parka prijateljstva“ koje obuhvata Blok 10 (Zemunski i Novobeogradski deo), Blok 14 i Blok 15. Zona „Ušća“ graniči se sa jedne strane Brankovim mostom, sa druge Hotelom Jugoslavija, a ka jugu susedi su blokovi 16, 13 i blok 12.
Za ovaj prostorni obuhvat važeći planski dokument je: Plan Detaljne Regulacije Multifunkcionalnog Sportsko-Kulturnog Sadržaja Na Području „Parka Prijateljstva'' – Ušće, Gradske Opštine Novi Beograd i Zemun (u daljem tekstu PDR „Ušće“). (Planski dokument je priložen u okviru konkursne dokumentacije u celosti u odeljku II IZVODI IZ PLANSKE DOKUMENTACIJE/PDR Ušće.)
PDR-om „Ušće“, celokupno obuhvaćeno područje gradskih blokova 14 i 15 i 10, podeljeno je na četiri celine, uzimajući u obzir položaj u prostoru, veličinu, dominantnu namenu, prioritetne funkcije, prirodne karakteristike, kulturni kontekst, uređenost i opremljenost. Obuhvat PDR-a podeljen je na:
- celinu I – Park prijateljstva, koja obuhvata područje između Brankovog mosta, ulice Ušće, njenog nastavka i Bulevara Nikole Tesle;
- celinu II – Park prijateljstva, koja obuhvata područje između nastavka ulice Ušće, Bulevara Nikole Tesle i pešačke staze Zemunski kej, do Hotela Jugoslavija;
- celinu III – Zelene površine u priobalju Dunava i Save, koja obuhvata područje od Brankovog mosta do Kompleksa posebne namene, a između ulice Ušće i reke Save;
- celinu IV – Zelene površine u priobalju Dunava i Save, koja obuhvata područje od Kompleksa posebne namene do Hotela Jugoslavija, koga čini kosina odbrambenog nasipa (od Dunava do pešačke staze), zatim pešačka staza Zemunski kej kao kruna nasipa sa manjom kosinom nasipa ka Parku prijateljstva.
Slika 17: Podela obuhvata PDR-a „Ušće“ na celine i podceline
(videti prilog: Plan namena u okviru PDR „Ušće“ u Konkursnoj dokumetaciji u II IZVODI IZ PLANSKE DOKUMENTACIJE/PDR Ušće)
Konkursni obuhvat čine celine I i II, definisane PDR-om „Ušće“ i namenjene su distribuciji sadržaja multifunkcionalnog sportsko-kulturnog sadržaja.
PDR-om „Ušće“, na području Parka Prijateljstva, u celinama I i II, definisane su tri građevinske parcele:
- ZP1-1, orijentacione površine 275.166,70 m2
- ZP1-2a i ZP1-2b, orijentacione površine 322.485,44 m2
Izvod iz PDR-a: * ZP1-1 i ZP1-2a nalaze se u K.o. Novi Beograd a ZP1-2b u K.o. Zemun
Na prostoru Konkursnog obuhvata nalazi se nekoliko prostornih celina posebnog značaja koje su stoga i dobile statuse zaštićenih i znamenitih mesta. To su prostor Parka prijateljstva koje ima status znamenitog mesta i Muzej savremene umetnosti na Ušću koji ima status kulturnog dobra.
Odluke o ovim statusima date su u okviru konkursne dokumentacije:
(Odluka o dopunama Odluke o proglašenju određenih nepokretnosti na teritoriji Grada Beograda za kulturna dobra, „Službeni list grada Beograda“, br. 16/1987).
BLOK 14 - PARK PRIJATELJSTVA
Unutar konkursnog obuhvata nalazi se znamenito mesto - Park prijateljstva na Novom Beogradu, od Bulevara Nikole Tesle ka Dunavu, koji je svojim specifičnim arhitektonsko-urbanističkim i stilskim vrednostima reprezent jedne posebne društvene, estetske i kulturne klime u Jugoslaviji (period FNRJ i SFRJ) u prvim decenijama nakon Drugog svetskog rata.
Povodom prve konferencije nesvrstanih zemalja koja je održana u septembra 1961.godine ovom međunarodnom skupu dato je, na inicijativu Pokreta gorana, i posebno obeležje podizanjem parka na površini od 14ha, u bloku 14 u Novom Beogradu. Podizanje parka započelo je sađenjem piramidalnog hrasta, a u toku rada prve Konferencije u centralnom delu parka formirana je Aleja mira, u kojoj su šefovi država učesnica u konferenciji zasadili po ''drvo mira'' - ukupno 26 platana.
Za uređenje parka je 1965. godine, raspisan javni konkurs a u realizaciju daljeg uređenja parka ušlo se sa prvonagrađenim rešenjem arhitekte Milana Pališaškog. Uređenje je trajalo naredne dve decenije i do današnjih dana nije u potpunosti završeno. Projektom su određene lokacije za sadnju spomen-drveća prema njihovoj srodnosti i arealu, a tokom vremena u parku je spomen-stabla zasadilo više od stotinu državnika iz čitavog sveta, s obzirom da je sadnja u parku bila sastavni deo državnog protokola. Autor stilizovane skulpture okamenjenog cveta koja se nalazi u središtu Aleje mira je vajar Lidija Mišić.
Slika 18: Park prijateljstva, znamenito mesto
Zbog svojih kulturno-istorijskih i urbanističko-pejzažnih vrednosti ovaj prostor je kao znamenito mesto utvrđeno za kulturno dobro. Istovremeno ovo znamenito mesto pripada Priobalnoj zoni Novog Beograda, celini koja uživa status prethodne zaštite i koja, obuhvatajući veći prostor između obala Save i Dunava i ulica Brodarske i Bulevar Nikole Tesle, odnosno od mosta Gazela do ulice Aleksinačkih rudara, zajedno sa akvatorijom reka, zelenim površinama, kao i materijalnim i nematerijalnim kulturnim nasleđem, čini vizuelnu sponu između starog i novog dela grada.
Osim vrednih sadnica tu je i plato sa skulpturom „Večna vatra“, kao uređena parkovska površina. Pomenuti deo je uređen po principima „francuskog vrta'', a drugi deo površine koji je slobodan koristi se periodično za održavanje većih koncerata ili festivalskih manifestacija. Park prijateljstva je jedini javni formirani park memorijalnog karaktera na području Novog Beograda. Park je smešten u delu Novog Beograda sa najviše vegetacije, na trougaonom prostoru okruženom najznačajnijim novobeogradskim građevinama - zgradama Saveznog izvršnog veća, Muzeja savremene umetnosti i Centralnog komiteta KPJ (danas Palata Ušće).
Posebnost lokacije Parka prijateljstva leži, sa jedne strane, u neposrednoj blizini palate Saveznog izvršnog veća, čije je svečano otvaranje bilo povodom održavanja Prve konferencije nesvrstanih zemalja. Kako su i park i palata direktno povezani sa ovim važnim događajem iz posleratne istorije Beograda i Jugoslavije, možemo reći da oni i fizički i u simboličnoj ravni čine jedinstvenu urbanu celinu. S druge strane, park je smešten na samom ušću reka Save i Dunava, čime je ostvarena prostorna i vizuelna veza sa Beogradskom tvrđavom i istorijskom delom grada. Park pripada kategoriji gradskih parkova slobodnog geometrijskog stila. Istovremeno, ovo znamenito mesto se nalazi i u okviru Priobalne zone Novog Beograda, celine koja uživa status prethodne zaštite.
Priobalna zona Novog Beograda, celina pod prethodnom zaštitom, obuhvata širi prostor desne obale Dunava i leve obale Save.
Bogati kulturni slojevi Beograda, kao jednog od gradova sa najdužom urbanom tradicijom, njegovim istorijskim značajnim i vrednim prostorima i rekama Savom i Dunavom čine deo zone priobalja i njen su integralni deo. Kao materijalna svedočanstva istorijskog, kulturološkog, društvenog, sociološkog, urbanističkog, arhitektonskog i ekonomskog razvoja predstavljaju izuzetne i neodvojive vrednosti kulturnog nasleđa grada. Vizure na stari Beograd sa reke, kao i iz Starog Beograda na reku i novi grad na levoj obali Save čine zasebnu, jedinstvenu i izuzetnu vrednost. Kulturno nasleđe zajedno sa akvatorijom reka, prirodnim vrednostima Velikog ratnog ostrva, zelenim površinama, kao i materijalnim i nematerijalnim kulturnim nasleđem čini vizuelnu sponu između starog dela grada i Novog Beograda.
Trenutno korišćenje ovog značajnog gradskog prostora nije na nivou potrebnom za ovako važan potez koji bi trebalo da obezbedi direktniji kontakt zaleđa Novog Beograda sa rekama. Najviše se koristi šetalište uz reku, dok je ostatak parka uglavnom korišćen pojedinačno u rekreativne svrhe (šetnja, vožnja bicikla i rolera, poligon za skejtbord), osim u slučajevima periodične organizacije manifestacija (festivali, koncerti i auto-moto trke i sl.)
Postojeće javne zelene površine, Park prijateljstva i zelene površine u priobalju Dunava i Save, predstavljaju vrednost od opšteg interesa. Značajne su za očuvanje biodiverziteta i zaštitu prirode, izuzetno značajne za usluge urbanih ekosistema, očuvanje i unapređenje kvaliteta životne sredine (pozitivnu ulogu u regulisanju temperature i kvaliteta vazduha, ublažavanju klimatskih ekstrema, smanjenju buke), obezbeđuju uslove za odmor i spontanu rekreaciju i poseduju veoma visoke estetske i ambijentalne vrednosti.
Planirano je očuvanje Parka prijateljstva kao „objekta pejzažne arhitekture“, a zelene površine u priobalju Dunava i Save čuvaju se kao ključni elementi zelene infrastrukture grada. Sagledavajući sve kvantitativne i kvalitativne elemenate užeg i šireg okruženja, kao i njegove turističke potencijale, planirani razvoj i unapređenje postojećih javnih zelenih površina, usmereni su na podizanje njihove vrednosti na nivo centralnog gradskog parka.
Slika 19: Spomeničke vrednosti Parka prijateljstva
BLOK 15 - MUZEJ SAVREMENE UMETNOSTI NA UŠĆU
Zgrada Muzeja savremene umetnosti nalazi se na Novom Beogradu, na levoj obali Save, nasuprot Beogradske tvrđave (k.p. br. 1045/1, KO Novi Beograd). Svojim posebnim konceptom unutrašnjeg prostora i povezivanjem sa eksterijerom predstavlja originalno arhitektonsko rešenje koje zadovoljava potrebne muzeološke standarde i svrstava se među zanimljive primere muzejske arhitekture u svetu. Zgrada je okružena parkom skulpture sa delima najznačajnijih jugoslovenskih vajara 20. veka.
Osnovni volumen zgrade predstavljen je jednim polimorfnim kristalom sačinjenim od šest kubusa sasečenih uglova. Zidovi su obloženi belim mermernim pločama, delimično u staklu, a nagnute krovne površine prekrivene staklom. Unutrašnjost karakterišu funkcionalnost i razuđenost prostora. Jedinstven ali specifično složen unutrašnji prostor, bez vertikalnih pregrada i koridora, podeljen je na pet izložbenih nivoa povezanih stepenicama, liftom i hidrauličnim platformama. Tim nivoima, koji se gotovo prelivaju jedan u drugi, uspešno je sprovedeno integrisanje prostora različitih visina u jedinstvenu celinu. Na taj je način omogućeno da se sa viših nivoa, iz različitih uglova, mogu posmatrati eksponati na nižim nivoima, kao i to da posetilac do najviših nivoa stiže bez ikakavog zamora.
Slika 20: Muzej savremene umetnosti, pogled iz vazduha levo i u kontekstu pogleda ka Kalemegdanu, desno
Objekat Muzeja savremene umetnosti, je delo arh. Ivana Antića i arh. Ivanke Raspopović, 1965 i projektovan je prema muzeološkim i galerijskim principima za ovu vrstu objekta. Muzej prikuplja, čuva, proučava, publikuje i izlaže jugoslovensku i srpsku umetnost od 1900. godine do danas. Zgradu karakteriše njen izgled, protočan koncept unutrašnjeg prostora i veze sa eksterijerom kao i okruženje sa parkom skulptura. Površina objekta (neto) iznosi oko 6150 m2, a površina pripadajuće parcele je 1,57 hа. Zelena površina na parceli Muzeja savremene umetnosti vizuelno i prostorno predstavlja deo parkovske površine. Objekat sa pripadajućom parcelom uživa status kulturnog dobra (Odluka o dopunama Odluke o proglašenju određenih nepokretnosti na teritoriji Grada Beograda za kulturna dobra, „Službeni list grada Beograda“, br. 16/1987).
Zgrada Muzeja savremene umetnosti svojim izuzetnim oblikovnim kvalitetima, jedinstvenom formom, zadovoljenjem funkcionalnih zahteva i kvalitetnim uklapanjem u neposredno prirodno okruženje, svrstava se u antologijska ostvarenja domaćeg graditeljstva u celini. Važan element za sagledavanje njegovih arhitektonskih vrednosti predstavlja činjenica da je to prva namenski građena zgrada muzeja u Beogradu. Autori su za projekat muzeja nagrađeni Oktobarskom nagradom grada Beograda za arhitekturu 1965. godine. Takođe, Ivan Antić je dobitnik i Sedmojulske nagrade za životno delo 1969. godine i Velike nagrade arhitekture SAS za 1984. godinu, u čijim obrazloženjima je posebno istaknuta vrednost autorskog rešenja Muzeja savremene umetnosti.
Slika 21: Muzej savremene umetnosti u kontekstu prostora prirode
Muzej savremene umetnosti, svojim položajem, volumenom, i savremenom formom predstavlja markantnu tačku koja se sagledava sa Beogradske tvrđave, sa novog Savskog mosta kao i sa reke. Zgrada Muzeja proglašena je za kulturno dobro 1987. godine i podleže odgovarajućoj zaštiti Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. Kako bi se u ovoj izuzetnoj zgradi obezbedili adekvatni uslovi za muzejsku delatnost, 2008. godine je započet proces njene rekonstrukcije i adaptacije. Uz brojne poteškoće taj projekat je potrajao do 20. oktobra 2017, kada je zgrada Muzeja savremene umetnosti ponovo otvorena za publiku.
Postojeći kompleks Muzeja savremene umetnosti (zgrada i pripadajuća parcela), zadržava se u postojećim granicama, površini, gabaritu i volumenu. Zelena površina na parceli Muzeja savremene umetnosti vizuelno i prostorno predstavlja deo parkovske površine, bez mogućnosti ograđivanja.
2021. godine raspisan je javni otvoreni jednostepeni arhitektonski konkurs za idejno rešenje paviljona Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, sa proširenjem magacinskih kapaciteta muzeja. Povod za raspisivanje konkursa bio je nedostatak prostora za smeštaj različitih sadržaja muzeja. U originalnom projektu i njegovom projektnom zadatku – komercijalni i ugostiteljski sadržaji (prodavnica, kafe, restoran i sl.) nisu bili predviđeni, s obzirom na vreme u kome je nastao. U okviru same zgrade muzeja postojale su prostorije za smeštaj muzejske opreme, ali danas takvi uslužni, sekundarni prostori svoje mesto podređuju sve izraženijoj potrebi za uvećanjem depoa muzeja. Stoga su konkursom dobijena rešenja koja predlažu na koji način smestiti proširene sadržaja MSU koje čine prostor uslužno–komercijalnih i ugostiteljskih sadržaja i skladišno-magacinski prostor muzeja. U okviru konkursne dokumentacije prikazana su pristigla i izabrano rešenje paviljona MSU.
Slika 22: Ulazni motiv Muzeja savremene umetnosti
BLOK 10
U konkursnom obuhvatu je još i prostor dela Bloka 10 koji čini područje od granice znamenitog mesta do hotela Jugoslavija. Kroz ovu celinu parka koja se pretežno koristi za rekreaciju prolazi biciklistička staza.
Priobalna zona Novog Beograda, odnosno površina u granici Plana kao njen deo, uživa status celine pod prethodnom zaštitom prema Zakonu o kulturnim dobrima („Službeni glasnik RS“, br. 71/94). Za sva dobra pod prethodnom zaštitom, važe mere zaštite kao i za kulturna dobra (u skladu sa vrstom). Zelena površina u priobalju Dunava i Save, predstavlja jedinstvenu, kontinualnu, celinu, bogato obraslu drvenastom vegetacijom.
Ove planski definisane, održavane i javno dostupne zelene površine imaju ključnu ulogu u unapređenju kvaliteta životne sredine, posebno ako se uzme u obzir da je grad odavno prevazišao
planske postavke 60-ih godina XX veka (broj stanovnika, broj automobila, povećanu emisiju izduvnih gasova itd.). Zbog toga je neophodno očuvanje i unapređenje ovih javnih zelenih površina, kao
prostora od javnog interesa. One predstavljaju „klimatsku infrastrukturu“ grada tako što apsorbuju veliku količinu ugljen dioksida, utiču na temperaturu i vlažnost vazduha, unapređuju kvalitet voda, regulišu atmosferske vode, smanjuju buku, uticaj vetra i dr. Kao prostori prirodnih, kulturnih i estetskih vrednosti, one su mesta susreta, uživanja, komunikacije, edukacije, rekreacije i relaksacije stanovnika, što bitno utiče na psihofizičko zdravlje ljudi i afirmisanje socijalne dimenzije grada.
Slika 23: Blok 10, pogled iz vazduha levo, Blok 10 u kontekstu pejzaža NB, desno